U Srbiji, prema podacima Ministarstva prosvete za školsku 2024/25. godinu, ima 95 privatnih škola - od toga 21 osnovna i 74 srednje. U njima se obrazuje bezmalo 6.000 đaka.
Sve one moraju da rade po planu i programu kakav je i u državnim školama, s tim što roditelji plaćaju školarine od 1.000 do 10.000 evra godišnje, u zavisnosti od lokacije, reputacije, nivoa obrazovanja, ali i onoga što škola nudi.
Rekorderi u visini školarine su škole koje nude internacionalne programe, gde je za godišnju školarinu potrebno izdvojiti i do 25.000 evra.
Opširnije

Državni ili privatni fakultet – kako odlučiti?
Oko 45.000 srednjoškolaca svake godine upisuje studije i trenutno razmišljaju o tome koje je zanimanje budućnosti i šta upisati.
24.04.2024

Beogradski univerzitet najavljuje štrajk zbog otvaranja vrata stranim fakultetima
Predlog da se stranim univerzitetima omogući otvaranje predstavništva u našoj zemljil i to bez akreditacije, naišao je uglavnom na neodobravanje u srpskoj akademskoj zajednici.
21.11.2024

Školovanje po dualnom modelu sve popularnije, 85 odsto mesta popunjeno
Rezultati upisa u školsku 2024/2025. po dualnom modelu obrazovanja pokazuju da se sve veći broj učenika opredeljuje za takav način školovanja.
24.07.2024

U rukama i zanat i plata - država podstiče učenike za dualno obrazovanje
Učenici koji se ove školske godine opredele za neko od 28 deficitarnih zanimanja po dualnom modelu obrazovanja, mogu da računaju na dodatni novac države.
08.07.2024
Činjenica je i da veliki broj privatnih škola nudi niže cene ukoliko roditelji upišu dete godinu dana ranije, a negde je taj rok i kraći. Plaćanje na rate omogućavaju gotovo sve privatne školske ustanove, a mesečna rata se kreće od 250 evra pa naviše.
S takvim uslovima plaćanja, školovanje u privatnim školama više nije isključivo rezervisano za bogate.
Depositphotos
Popularnost privatnih škola raste
O rastućoj popularnosti privatnih škola - iako bi neko rekao da je broj đaka koji ih pohađa u poređenju sa 764.429 učenika u državnim školama na nivou statističke greške - govori podatak da se svake godine otvori nekoliko novih.
Aneta Pavlica, menadžerka privatne gimnazije, kaže da to što su privatne škole i gimnazije sve poželjnije među učenicima nije slučajno.
"Generacije učenika koje sada imamo drugačije su od onih pre 10 godina. Kao neko ko je radio i u državnoj školi, mogu da kažem da privatne škole više od državnih teže da adekvatno odgovore na potrebe učenika i organizuju više vannastavnih aktivnosti. Plan i program moraju da se obrade kao i u državnim školama, samo je način rada drugačiji."
Obrazovanje je isplativ biznis
Kontinuirani rast broja privatnih škola govori ne samo o promenama u obrazovnim preferencijama roditelja i učenika već i o činjenici da je ova delatnost očigledno poslovno isplativa.
"Nije isplativ biznis u prvih četiri do pet godina – zapravo dok se jedan ciklus obrazovanja ne završi. Da li će da se materijalizuje i isplati nakon toga? Hoće, jer privatno obrazovanje dobija sve veći primat u Srbiji. No, nema tu nekog velikog profita, u pitanju je normalno poslovanje gde se ostvaruje određena dobit", kaže Goran Đokić, predsednik Zajednice privatnih škola Srbije.
U početku su se kao privatna incijativa otvarale uglavnom gimnazije, a sada postoje i privatne srednje škole za optičare, saobraćajce, ugostitelje, medicinare, frizere, umetnike...
Depositphotos
Prestiž ili kvalitetnije obrazovanje
Za neke roditelje privatne škole su sinonim za prestiž, neki u njima vide mogućnost za kvalitetnije obrazovanje i personalizovaniji pristup, dok su za druge one samo prečica do diplome. Gde je istina - nije moguće pouzdano odgovoriti, jer u Srbiji ne postoji nijedna zvanična analiza koja bi utvrdila kvalitet privatnih škola.
"Ako pogledamo finalni proizvod, odnosno rezultate upisa učenika na državne fakultete, nije retko da đaci iz privatnih škola zauzimaju i bolja mesta od đaka iz državnih škola", ističe Đokić.
Prema njegovim rečima, privatnih škola ima u celoj Srbiji, ali najviše ih je u Vojvodini i Beogradu.
"Deca su šarolika - ima odličnih đaka koji bi se vrlo lako upisali i u državne škole. Neke privatne škole rade testiranje, a neke ne upisuju učenike koji nemaju adekvatnu ocenu iz vladanja. Velika je zabluda da privatne škole primaju svu decu i da je dovoljno samo da se plati", naglašava Đokić.
Da li je državna škola zaista besplatna
Državna škola je samo naizgled besplatna. Svaka školska godina donosi sa sobom brojne troškove – od udžbenika i školskih naknada do izleta i ekskurzija. Ipak, uvek aktuelno pitanje je da li su troškovi privatnog obrazovanja vredni ulaganja.
"Neki troškovi, poput ekskurzija i izleta, postoje i u privatnoj i u državnoj školi. Odluke o novcu su jedinstvene za svaku porodicu. Odgovor na pitanje da li je privatna škola vredna novca je nešto što svaki roditelj mora sam da odluči, u skladu sa svojom porodičnom, finansijskom situacijom i svojim vrednostima", kaže Pavlica.
Đokić dodaje da roditelji često žele upisom u privatnu školu i sebi da olakšaju svakodnevni život.
"Nekad dođu i kažu: 'Ako treba da dam 250 evra za privatne časove, onda ću da dam 250 evra za ratu za školarinu. Da bar znam da mi je dete u jednoj školi i da ne moram da razmišljam'."

Ima i onih koji smatraju da se u privatnim školama deca previše štede, da imaju sva prava bez obaveza i da im se popušta, a da je plaćanje školarine samo prečica do diplome.
Pedagog Olivera Perić kaže da ne treba biti apriori protiv privatne inicijative u obrazovanju.
"Ima mnogo primera i kod nas i u inostranstvu koji pokazuju da iz privatnih škola izlaze i te kako uspešni i obrazovani mladi ljudi. Opremljenost škole, nastavni kadar, broj učenika - sve je to trenutno na strani privatnog obrazovanja. Međutim, to jeste dobra polazna tačka, ali nije preduslov za kvalitet. Nijedan izbor ne garantuje da će sve proći glatko, i zato roditelji treba da ostanu veoma aktivni učesnici u obrazovanju svoje dece. Ako pogledate, naći ćete mnoštvo uspešnih priča i iz državnih i iz privatnih škola."
Internacionalne škole - još skuplje
U Srbiji rade i internacionalne škole. One se razlikuju od privatnih po tome što funkcionišu prema obrazovnim sistemima svojih zemalja, a ne po programu Ministarstva prosvete Srbije.
Glavna razlika je u tome što se diploma stečena u internacionalnoj školi mora nostrifikovati da bi učenik mogao da nastavi školovanje u Srbiji, dok je diploma privatne škole izjednačena sa državnom.
"Za roditelje koji žele da im dete ide u internacionalnu školu, jeftinije je da plate ovde od 10.000 do 20.000 evra nego da dete pošalju u inostranstvo, gde bi pored bar dvostruko veće školarine morali da izdvoje značajnu sumu i za život u drugoj zemlji", objašnjava Đokić.
On veruje da Srbija ide ka anglosaksonskom modelu, gde privatne škole dominiraju i imaju bolje rezultate, iako naš sistem formalno preuzima modele iz skandinavskih zemalja gde državne škole beleže izuzetne uspehe.